Ispraćaj maturanata

20.06.2017.

Prigodnim programom u utorak, 20. 6. 2017. godine, ispratili smo još jednu generaciju maturanata Elektrotehničke škole za energetiku. Program su, uz prezentaciju učeničkih postignuća u nastavi i vannastavnim aktivnostima tokom četverogodišnjeg školovanja, vodili učenica Mevlida Podžić i učenik Emir Pošković. Učenica Segmedina Selman izvela je muzičku numeru u pratnji našeg gitariste Džanana Brajlovića.

Na ovoj svečanosti direktorica škole Samira Karamehić, dipl.el.ing., uručila je diplome učenicima koji su imali odličan uspjeh i primjerno vladanje, dok je pet učenika koji su postigli najbolji uspjeh u toku školovanja nagradila sa tabletima. Uz čestitke na uspješno završenom srednjoškolskom obrazovanju poželjela im je uspjeh u daljem školovanju i zaposlenju.

Program svečane dodjele diploma pripremile su profesorice Merima Leka i Ismeta Trepalovac, uz tehničku podrčku profesorice Sabine Dacić, profesora Aldina Devedžije i učenika Armina Silajdžije.

Amar Pohara obratio se prisutnima u ime svoje generacije i tom prilikom rekao je:

-Poštovani profesori, drage kolege i cjenjeni gosti, velika mi je čast da ovdje pred vama govorim u ime generacije. Ovom prilikom se zahvaljujem svim uposlenicima naše škole jer su se u sve četri godine našeg školovanja trudili da steknemo što bolje obrazovanje. Najbolji primjer za to su ferijalne prakse. Radna iskustva koja smo stekli u firmama kao što su: „BH Telekom", "Energoinvest“ i "Elektroprivreda BiH" su pored osnovne i srednje škole koje smo završili bitan dio naše biografije. Ja vam se zahvaljujem u svoje ime, jer ova škola mi je obezbjedila put u Volzburg. Grad u kojem sam stekao mnogo lijepih uspomena, ali i grad koi je rješio neke moje dileme, i pojačao ljubav prema školovanju.
Drage kolege, dobili smo pridjev zlatna generacija, a ja mislim da smo i eksperimentalna generacija. Ali, mi tek moramo da opravdamo taj pridjev. Pred nama je težak i komplikovan zadatak. Meša Selimović je govorio „Ni sa kim se historija nije poigrala kao što je sa Bosnom“. Zato mi moramo da stavimo doznanja historiji da se viš ne igra sa nama. A nema boljeg i jačeg načina za to nego akademskog. Zato kada za 15 ili 20 dana budemo predavali papire na željene fakultete trebamo svatiti to kao svoju moralnu i ljudsku obavezu. Svatimo to kao najboljim oblikom služenja svome narodu. A jednom kada steknemo titulu akademskog građanina i tada neće biti bitno iz kojeg naroda dolazimo, jer obrazovanog čovjeka svi vole. Jer on govori akademskim jezikom. A akademski jezik je jezik razuma, a jezik razuma je ustvari jezik mira. Platon je govorio „pokretač svakog zla je neznanje“, zato obrzujmo se da bi bilo što manje zla. Na tome će nam biti zahvalni naši roditelji, ali i generacije koje tek dolaze.