Bivši učenici

Emir Zimić

Ne gazi tuđim stopama, jer tako ne ostavljaš trag


Školu si završio prije dvije godine. Sada kad malo «pogledaš unazad», čega se najradije sjetiš iz škole? Vidiš li se nekad sa prijateljima iz razreda?

Najradije se sjetim svoje raje, našeg ludovanja,nekih naših situacija i bacim se u smijeh. Također se sjetim svojih profesora koji su nas nekad i sprečavali u tome, ali su često bili uz nas. Kad se sjetim tih dana , poželim da sam ponovo učenik. Niste svjesni koliko znače neke stvari. To tek kasnije shvatite...a viđam se sa svojom rajom iz razreda koliko mi to obaveze dopuštaju.

Jesi li sada upisao neki fakultet ili...?

Jesam. Upisao sam fakultet za sport.

I, kako ide?

Ide... onako, koliko mi košarka dozvoljava.

Ko je krivac za ljubav prema košarkaškoj lopti? Kako je sve počelo?

Sve je počelo u 12-toj godini. U dogovoru sa roditeljima sam došao na jedan trening Cenex-a, vjerovatno vas većina sada ne zna za taj klub. Ali u to vrijeme bio je baš respektabilan klub. Zavolio sam taj sport i ne znam da li bih sada mogao zamisliti život bez košarke, jednostavno mi je ušla u krv.

Koliko je bilo teško trenirati za Bosnin prvi tim a istovremeno završavati srednju školu? Treninzi su zahtijevali brojna odricanja. Kako je bilo nositi se s tim?

Pa na početku mi je veoma teško padalo da idem uporedo u školu i na treninge. Nekad je bilo dana kada bih iz kuće izašao u 9 ujutru i ne bih se vraćao sve do 10 sati navečer. Ali opet, kad nešto voliš, svega ćeš se odreći zbog toga. Tada sam se odricao izlazaka, nekih stvari koje su za moj uzrast bile normalne i koje su svi moji vršnjaci radili, ali eto, valjda je to cijena uspjeha.

Kako izgleda jedan tvoj radni dan?

Moj radni dan počinje u 9 ujutru kada doručkujem. Onda spremim stvari i odem na trening. Kada završim sa treningom, odem do Mercatora da ručam. Dođem kući, malo se odmorim i opet na trening. Navečer sam „rezervisan“ za svoje društvo,djevojku i sl.

Ove sezone zadesila te povreda. Kako to sad utiče na tvoj dalji rad?

Pa da, povrijedio sam se na jednom od treninga. Došlo je do istegnuća ligamenta koljena. Bilo je poteškoća, ali sada sam potpuno zdrav. Svaka povreda ima neki psihički uticaj na igrača, pa tako i na mene.

Planiraš li ostati u Bosni i naredne sezone ili se vidiš u nekom drugom klubu? U kojoj evropskoj ligi bi volio igrati?

Pa ne znam. Pričekat ću kraj sezone, kada će neke stvari biti jasnije i onda donijeti odluku. Svakako da bih volio ostati u Bosni i u svom gradu. A želja mi je zaigrati u italijanskoj ligi.

Kada bi nešto mogao promijeniti (tokom školovanja, u poslu...bilo šta), šta bi to bilo?

Pa ne bih mijenjao ništa. Sve mi se sviđa ovako kako jeste

"Titula ostaje u Sarajevu...i ne samo ove godine" - Bosna će pobijediti Široki - tvoj komentar.

Komentar... hmmm....Pa nemam baš nekih komenara osim da je to živa istinaJ

Kako provodiš vrijeme van parketa?

Pa najčešće odmarajući se, izlazim sa društvom, djevojkom, surfam po netu i tako...Sve što moji vršnjaci vole, volim i ja.

Ono što ljude interesuje - gdje te sve mogu sresti?

Mogu me sresti svugdje. Volim navečer izaći kad imam slobodan dan. Kafići gdje me mogu sresti su Hemingway, Pub Duke, Retro, Boemi, Kod Bičakčića,...Ama baš svugdje.

Najviše se družiš sa...?

Pa najviše se družim sa svojim velikim prijateljima Suadom i Seadom Šehovićem, Edinom Bavčićem.

Osim košarke, voliš i fudbal. Za koga navijaš?

Navijam za FK Vrbanjuša, zbog mog komšije Alije Hadžiosmanovića-Brace, i za Juventus.

Neka poruka za kraj?

Ne gazi tuđim stopama, jer tako ne ostavljaš trag.